Dok je u dolini jos noc dolomitske vrhove obasjava njeznoruzicasta svjetlost novog sunca. Dole, u mraku, na autobuskoj stanici na zaledjenoj klupi sjedim sama. Zrak je nepokretan i ostar. Sve oko mene je tako poznato a tako strano. Trgovinski centar iza ledja, ispred vocnjaci, ispod asfalt flekav od ispljuvaka, pive i urina. Primjecujem ti na…
Ako ja nisam imala simptome kovida iako sam mozda bila zarazena, automatski znaci da nikad niko nije bio bolestan? Poznajem puno ljudi koji su imali teske simptome kovida: neki su zavrsili na intenzivnoj I umrli, mnogi su izasli sa trajnim ostecenjem pluca; poznajem zenu u svojim srednjim godinama kojoj su pluca unistena od kovida, stavljena…
Prezivjela sam opkoljeno Sarajevo, ali ne bez posljedica koje i dan danas osjecam u momentima kad mi um nije obuzet nekom prolaznom distrakcijom i kad se zivot ponovo osjeti u svojoj punoj tezini. Po zavrsetku rata imala sam vec posao, lijep posao, I vec mi je diploma bila u rukama. Mogu reci da sam bila…
Ljudi vole da se plase. Ja npr. volim da gledam horore – jer me plase. Pitam se da li i iza teorija zavjere stoji ista motivacija – ljudi vole da se plase i kreiraju najgore scenarije; obicno se radi o tom nekome cija je zloba uperena protiv nas, ili barem vecine nas, i zeli u…
Uronjena sam u glib sjecanja i buducih dogadjaja hipotetickih raspleta, upetljana u kucine misli koje vec odavno zive neovisan zivot bez razrjesenja. Istovremeno sa bukom misli u pozadini uspijevam se usredotociti na zadatak. Zacuh visok glas iz mladog grla djevojke koji zapara moj oblak tisine: priblizila mi se sa ispruzenom vitkom rukom drzeci nesto u…
Voljela bih da imam tu na dohvat ruke sva mjesta i ljude koji su mi bitni: prodavnice, posao, apoteku, familiju, poznanike, sve u jednoj ulici, na maximalno 5 minuta udaljenosti hodom. Ne prelaze mi se razdaljine, ni srednje ni velike, ni sat vremena a jos manje 12 – 13 sati puta u jednom pravcu. Ne…
Ali, zaista, koliko covjek mora otvoriti skoljki da bi nasao jedan biser.
Vrijeme lijeci sve, kaze mudri narod. Dosta toga se zalijeci, ali neke boli se hrane tim istim vremenom, njegovim smjenama dana i noci, brzim hodom sekunda, jutrima koje donose tihu predaju. Odsustvo necega sto je bilo, ili neceg sto je trebalo da bude.. Kad je zaborav slab da stiti srce i kad um u prisustvu…
