Vrijeme lijeci sve, kaze mudri narod.
Dosta toga se zalijeci, ali neke boli se hrane tim istim vremenom, njegovim smjenama dana i noci, brzim hodom sekunda, jutrima koje donose tihu predaju.
Odsustvo necega sto je bilo, ili neceg sto je trebalo da bude..
Kad je zaborav slab da stiti srce i kad um u prisustvu trazi bijeg od novog budjenja.
Kad odsustva dobiju lik i osmijeh, tad je kasno.
Eh… Kajanje je čudna boljka.
neka odsustva su prisutnija od nekih prisustava.
vrijeme malo sta lijeci, uglavnom nas uci nositi se sa stvarima koje ne mozemo promijeniti.
Da, i kajanje..
Upravo, neka odsustva vrijeme ne lijeci.. kad izbor ne postoji covjek se nauci zivjeti uz svoju prazninu.