Otpor

Voljela bih da imam tu na dohvat ruke sva mjesta i ljude koji su mi bitni: prodavnice, posao, apoteku, familiju, poznanike, sve u jednoj ulici, na maximalno 5 minuta udaljenosti hodom.

Ne prelaze mi se razdaljine, ni srednje ni velike, ni sat vremena a jos manje 12 – 13 sati puta u jednom pravcu. Ne smijem reci da je zbog starosti, nije da ne zelim promjenu i da vidim drage osobe koje nisam vidjela od pocetka pandemije .. samo sto duga putavanja mi sve teze padaju.

Bice da sam se i ulijenila.

Ali, jedva cekam da se uvalim kod Mrkve, pa onda u onu dobru pitaru u mojoj mahali, na onu predobru krompirusu i zeljanicu sa jogurtom.. Za pocetak dovoljna motivacija da se zaputim.

A ko me ceka..? Uspomene, jedan mezar vise. Vrijeme cini svoje, moje je da promjene prihvatim.

10 komentara

Komentariši