Prezivjela sam opkoljeno Sarajevo, ali ne bez posljedica koje i dan danas osjecam u momentima kad mi um nije obuzet nekom prolaznom distrakcijom i kad se zivot ponovo osjeti u svojoj punoj tezini. Po zavrsetku rata imala sam vec posao, lijep posao, I vec mi je diploma bila u rukama. Mogu reci da sam bila medju onim srecnicima koji nisu imali egzistencijalne probleme, koristila sam prilike koje su mi se pruzale i gradila sam pristojan, lijep zivot. Ali, nisam mogla vratiti mir koji mi je nepovratno oduzet u onom vremenu eksplozije neobjasnjivog ludila nekih ljudi skupljenih u nekom plemenu kojima ja nikada nista nazao nisam ucinila. Ako su se poslije toliko godina komunistickog jednoumlja, koje je umanjivalo vaznost pojedinacnih nacionalizama, slavilo postojanje duha bratstva I jedinstva u jednoj drzavi sa kojom su se svi njeni stanovnici mogli identificirati, i rado i entuzijasticno su se masovno identificarali.. ako su se u jednom takvom neutralnom mentalitetu narodile I izrasle generacije oblikovane najcrnjim fasizmima, generacije koje su jedva cekale da im spadnu brnjice i da zariju ocnjake duboko u arterije bliznjih, nesretnih zrtava vijekovnog mitomanskog ludila.. Ako se poslije Titine ere prolilo toliko krvi, zasto bi dejtonska Bosna I Hercegovina bila sigurna? Zasto bi se ja osjecala uopste sigurna pored ljudi koji su se na terenu dokazali I osjetili krv pod nepcem. Ma kako je neko mogao da misli da se moze krenuti iz pocetka bas kao u nekoj najnormalnijoj, najcivilizovanijoj zemlji; skolovati, studirati, raditi I uplacivati doprinose I jednog dana uzivati u penziji na svom tlu.. Podizati kredite, ulagati u nekretnine.. Bilo sta sto se oslanjalo na buducnost je besmisleno u zemlji, koja to nije, uz generacije koje odrastaju iskljucivo u jednom mentalitetu bez mogucnosti da zive I bratstvo I jedinstvo ili bilo kakvu drugu opciju kojoj svrha nije destrukcija, ubijanje, pljacka, zatiranje.
Znala sam odmah poslije Dejtona da normalnost ne moze ni da se vrati niti da traje, i trazila sam na sve nacine da odem daleko.
I eto, sta se ovo danas desava? Jeste li zabrinuti? Mislite da se neko brine o vama I da se nista nece lose desiti? Sluzi li vas sjecanje, sve one koje su sve na svojoj kozi dozivjeli ili koga jebe? Neko ce to vec nekako rijesiti?
BiH je disfunkcionalna, ali ne virujen da će bit novog rata. Nismo više tigrova koža, svi su se podilili, Srbi su dobili RS, u Federaciji, di god ima gradova di ima i Bošnjaka i Hrvata, ti gradovi su podiljeni, tako da nema više razloga da se zarati.
Ne znam, mozemo samo cekati i gledati kako ce se situacija odvijati. Izgleda ja vise napeta od prosjecnog naseg domaceg u Bosni, jer znam o kakvom se mozgovima dole radi.
I ja se nadam da nece eskalirati u ozbiljan sukob jer jos imam emotive i materijalne veze sa zemljom.
Ti si negdje otisla ? Mislim da si mi govorila da ti vise ne zivis u Bosni ali ja sam to zaboravio 😂 … Helem, ja se sjecam kad je rat poceo da sam ja bio jedno glupo i naivno celjade koje niti je vodilo racuna o nacijama, niti sam mislio da neko nekoga moze upucati, niti sam shvacao da su druge vjere ista posebno od nas, niti sam razmisljao o istoriji pa ipak sve to nije marilo za mene i ovakve kao ja. Rat se desio, moju porodicu su protjerali, kucu zapalili, dzamiju odmah u startu zapalili a onda za dan-dva i ostatak naselja koje je haman pa cijelo Bosnjacko. Tek tako su to Srbi uradili i ako im nikada nista lose sa njima nismo imali, iako nismo imali pretenzije da odemo njihovim kucama i da bilo sta lose uradimo, ni na kraj pameti to nama nije bilo.
Hocu da kazem, kad se nadjes u takvom stanju, nemas ti tu izbora, snalazi se kako znas i umijes. Ako dodje lose vrijeme, nemamo izbora nego da to prihvatimo i da se sa tim borimo i izborimo. Danas je mnogo lakse nego u to vrijeme gdje mi apsolutno nismo znali ni sta da radimo. Danas bar imamo nekakvu organizovanu drzavu. Mrzim rat, volim zivot, ljude gledam prema njihovim osobinama a ne prema tome kako ih je neko obiljezio, ali ako zarati ja ostajem ovdje i ima da se borim i to mnogo zesce nego u ono vrijeme-
Jesam, otisla sam davno. Ma zar je nekome normalno voditi ratove svako 3-4 decenije, i nema tome kraja jer je toj skupini ljudi mrznja I nasilje pod bilo kakvom izlikom postao nacin zivljenja.
Žešće je nego ikad nakon Dejtona. Ljudi trebaju napraviti svoj interni plan i plan u svojim porodicama povodom “šta ako?”, ali procjenjujem da se bilo kakvi sukobi šireg i jačeg intenziteta neće desiti.
Jako je potrebno da se Dodik ili samoeliminiše ili zbaci sa političke i javne scene, akcijom međunarodne zajednice, na izborima ili pravosudnim putem. Bilo bi najbolje da ti bude učinjeno putem bosanskohercegovačkog pravosuđa, šta će nam isto, u suprotnom?! Do izbora je dugo i to je uvijek nesigurna varijanta kada je dodatno podgrijavanje etničkih izama fašističkog tipa u pitanju, a kada se isto se obraća i zagovara unutar srpskog naroda.
Malo je vjerovatno da ce BH pravosudje da uhapsi, procesuira i osudi Dodika.
Mislim da Dodik & Co mogu biti eliminisani kroz americko- EU sankcije, ako to samo odluce da urade. Do sad jos nikakvih reakciju a Dodik radi ubrzano po svom planu.