Kratka prica

Dosla sam prerano na zakazani pregled. Sunce se pojavljuje na vrhovima planina svojim njezno ruzicastim svjetlom dok se smrznut zrak od predhodne noci zavlaci u kosti. Prehladno je da napravim koji krug po centru i odlucim da udjem u udobni maleni bar, ne tako daleko od ljekarske ordinacije.

Sacekao me topao zrak i zavodljiv miris kafe. Narucila sam kapucino I sjela u udobnu seciju visokog naslona. Ubrzo je stigao moj kapucino, obujmila sam vrucu soljicu hladnim prstima za jos malo toplote i pocela sam pijuckati vruci napitak.

Za stolom preko puta primjecujem zenu u svojim sezdesetim godinama, kako jos drzi svoju soljicu davno popijene kafe. Sjedila je na rubu secije s novcanikom u ruci, spremna da ustane, ali nije odlazila.

Pogledala sam je, skrenula je pogled, negdje kroz prozor. Skrenula sam I ja pogled i opet krajickom oka primijetim da me gleda. Sve je bilo malo cudno, ali nista strasno.

Ono sto je bio moj dojam je da je zena htjela da s nekim razmijeni dvije rijeci.

Vidis, ja se nikad ne bih obratila nepoznatoj osobi u nekom kaficu, pa ni njoj. Ne bih je pozvala da sjedne za moj sto. Ne bih je pitala obilaze li je djeca, ima li unucadi, kako podnosi ove polarne dane.. Ne bih ni u snu. Ali bi bilo u redu da jesam.

Konacno je ustala i izasla. Iza nje je ostao trag ledenog jutra.

7 komentara

  1. Vidim dosta starijih osoba kako hodaju sami, sjede po klupama, u barovima.. Mozda nisu sami, mozda imaju familiju ili nekog ko im pomaze, mozda I zele da budu sami, sto mi je malo vjerovatno. Ne znam, mislim da se nekada moze razmijeniti koja rijec sa osobom koja izgleda ok. Ljudima fale zajednice bliskih ljudi, da u njima zive i stare. Neke su osobe povucenije, ali se ljepse zivi kad znas da oko tebe ima ljudi koji su spremi da popricaju, da te posjete..
    Ima I mladjih usamljenih ali to je opet tema za sebe.

  2. Moguće da je žena na trenutak pomislila da ti želi nešto reći, ali se predomislila. Većina tako starijih ljudi zna često sama od sebe ulaziti u konverzacije s nepoznatiž.

    Ni ja nisam izrazito otvorena osoba da bih nekog nepoznatog pozvala da sjedne samnom, često ne bi ni poznatog iz viđenja, ali znam koliko znači razgovor s bilo kim kada si usamljen i nesretan. Sama ta bezazlena razmjena emocija tijekom razgovora, ponekad makar za trenutak ozdravi osobu.

    1. Upravo, Laura, razmjena misli I emocija sa drugim bicem je vazna za mentalno I fizicko zdravlje. I to je istina da stariji zapocnu prvi, nije mi se jednom desilo da mi ispricaju citav svoj zivot, samo zato jer nadju nekoga ko ih slusa. Meni ne smetaju, nisu mi naporni.. Mozda se I ja u njihovi godinama nadjem u njihovo situaciji tako da imam razumijevanja za njih.

Komentariši