Koliko smo vazni?

Inspirisana objavom bloga ispod, da podijelim s vama par pitanja:

Da li je Bogu potrebna nasa pokornost?

Da li je nasa pokornost potrebna Bogu ili je nasa pokornost Bogu potrebna nama?

A da nema nas kao vrste koja se aktivno pokorava Bogu kroz molitve i rituale i cinjenje Bogougodnih djela, da lì bi pokorovanje uopste bilo neophodno, jer Bog jeste, s nama ili bez nas?

8 komentara

  1. Meni je oduvijek bilo apsurdna ta postavka Boga koji traži od nas da mu se pokoravamo. Na kraju krajeva, ako nas je Bog stvorio, to je produkt njegove volje, ne moramo mu mi bit ni zahvalni na tome, a kamoli pokoravat mu se. Štoviše, možemo bit i (s razlogom) ljuti na njega. Takav Bog koji traži da bude obožavan je u biti primitivniji od mnogih ljudi. Al ima i drugih načina na koje se može gledat ta situacija, ovisi opet ko kako shvaća vjeru.

  2. Poimanje da Bogu nešto ‘treba’ ili da nešto ‘traži’ od nas je antropomorfno stajalište, tj. dali smo Bogu ljudske osobine. Dakle, osnovna postavka problema je pogrešna.

    Ako bog, uopće postoji, ne može se shvatit, pojmit sa ovog našeg stajališta i stanja svijesti, razvoja mozga, percepcije… Dakle, pokornost je potrebna ljudima, a to što ćemo ‘s tim biti bliže Bogu’ je pisano u prenesenom značenju i jednostavnim riječnikom da bi i obični ljudi razumjeli.

    Pitanje me sjeti na jedan vic koji ide ovako nešto: “Tvorcu svemira je od iznimne važnosti, što će jedan od stanovnika jednog sičušnog planeta koji se okreće oko jedne od milijarde zvijezda, u jednoj od milijardi galaksija, danas za ručak da jede tunjevinu. (aludira na post koji obavljaju pravoslavni vijernici na pojedine blagdane).

    1. Laura u potpunosti se slazem s tobom.

      Ako se pretpostavi (mi zasad sa ovim culima i oblikom ne mozemo imati potpuno znanje) da je Bog sveprisutan, onda ce sigurno znati i za lika koji jede tunjevinu. Na stranu koliko je bitna ta tunjevina u duhovnom smislu, tj. da li Bogu to ista znaci, ko sta jede ili ne jede odredjenog danima

Komentariši