Put na Sjever

Nakon cetvrt stoljeca ponovo letim avionom. Ovoga puta je trajao krace ali bolnije pri slijetanju jer sam mislila da cu ostati bez sluha. Ljepota iznad oblaka, kisno ruzno i tmurno ispod. Sacekala nas je moja Dusa, nakon duzeg cvrstogrljenja usli smo u auto a moja Dusa se s punim entuzijazmom ubacila u ulogu gradskog vodica. Arhitektura nordijski sarmantna, a na moje razocarenje nisam skuzila ni jednog vikinga, barem laznog kao oni centurioni u Rimu kod Koloseuma. Zrak je isti, kisa isto dobuje po krovu kuce kao po svakoj kuci bilo gdje I nordijski je hladno. Sutra zujanje po carsiji.

2 komentara

Komentariši