Vezivanje i drama

Ovo bi mogao biti neki polu-trac, polu-filozofski postic vezano za novi blogger. Na pocetku sam bila isprepadana jer ne znam sta da pritiscem, kako da nadjem druge, ne znam kako funkcionisu nove stvari. Ok malo je prekomplikovan za jednu blogersku zajednicu, svidjala mi se preglednost I jednostavnost starog blogera dok mi je u isto vrijeme…

Nastavi čitanje →

Smirenje

Putovala sam, obilazila gradove, daleke i lijepe kutke i drago mi je sto u svom prtljagu imam puno iskustva i puno lijepih sjecanja. Sad se smirujem. Ne zelim da se udaljavam od svog divana, svojih knjiga, vajfaja i orientalne lampe na ormaricu. Radije prelazim kilometere, obilazim gradove u mislima sa svog ugodnog mjesta. Trebam na…

Nastavi čitanje →

Virus

Pogledam prethodni post u kojem sam pisala o vakcinisanju, i da cu se vakcinisati ako ce mi ta vakcina donijeti slobodu. Dosta je za jednog zivota jedna opsada i pandemijske mjere koje jos uvijek traju. Nije proslo puno i dobila sam prve simptome. Uglavnom dvije sedmice izolacije, za koji dan bicu opet slobodna, ali umorna….

Nastavi čitanje →

Mir

Dugo mi je trebalo da shvatim, jos duze da pocnem da primjenjujem. Nikad se necu u potpunosti promijeniti. Naci cu se u situaciji u kojoj cu sebi postavljati pitanja, bez konkretnog odgovora ili sa relativnim, nepreciznim odgovorom koji znaci da prihvatam i da se prilagodjavam. Nista nije licno. Od ljudi i od zivota se ne…

Nastavi čitanje →

Teror srece

Pitam se kakav bi uspjeh imao obrnuti fejsbuk i instragam. Na tom fejsbuku, fb prijatelji bi objavljivali svoje fotografije na kojima nisu nasmijani, nisu nasmikani i naparfemisani i nisu u svojoj uskoj crnoj haljinici broj 36. Objavljivali bi fotke napravljene u trenucima melanholije, straha, samoce i ocaja, mozda sa uplakanim licem. Na ovom efbiju, roditelji…

Nastavi čitanje →